Acuraflex
Acuraflex

Najčešće bolesti

Najčešće bolesti prostate te sve što o njima trebate znati

Budući da prostata okružuje mokraćni kanal, svaka bolest žlijezda vjerojatno će uzrokovati poremećaje u protoku mokraće, te u frekvenciji i učinkovitosti kojom se mokraćni mjehur prazni. Postoje tri (3) uobičajene bolesti koje mogu utjecati na prostatu, a time i protok urina i učestalost mokrenja.

pregled kod doktora

Najčešće bolesti prostate:

Rak prostate

Rak prostate razvija se kao rezultat progresivne serije pogrešaka koji se javljaju u genima koji kontroliraju rast stanica u prostati. Ti se “kvarovi” mogu naslijediti ili razviti kao posljedica oštećenja DNA, materijala koji kontrolira funkciju stanice uzrokovan dijetalnim komponentama i kemikalijama koje izazivaju rak ili zračenja. Normalno, stanice se dijele samo kad ih tijelo treba, a proces je pod strogom genetskom kontrolom. Kada se ova genetska kontrola razgrađuje i stanice počinju dijeliti na neregulirani način, formira se višak stanica (tumor).

Tumor može biti benigni ili maligni, ovisno o njegovoj sposobnosti da napadne zdravo okolno tkivo (ako može upasti, onda je kancerogen). Zbog svoje sposobnosti da napadne okolna područja, rak se može proširiti i na mjesta oko prostate, u tom slučaju se kaže da je “lokalno napredan”. Također se može proširiti na udaljenim mjestima u procesu poznatom kao metastaza, koji se javlja kada se rak postane napredniji. Stanice raka mogu se odvojiti od tumora u prostati i ući u krvotok i limfni sustav (potonji je mreža sitnih posuda koje ispiru tekućinu iz svih organa u tijelu). Na taj se način stanice raka mogu širiti na druge dijelove tijela (na primjer, limfni čvorovi ili kosti) i, kao sjeme koje raste u plodnom tlu, nastaju sekundarni tumori.

Najraniji stupanj u nekontroliranom rastu stanica nije stvarna malignost, već pred pred-malignost, medicinski poznata kao intraepitelna neoplazija prostate (kratko = INP). INP je karakteriziran “gomilanjem” stanica unutar prostate, ali u ovoj fazi nema invazije na zdravo tkivo. S vremenom, međutim, ove stanice se dijele i mogu razviti sposobnost da napadnu tkivo prostate. Takvi raniji znakovi invazije daju patologu ispitivanje uzorka (biopsija) tkiva prostate pod mikroskopom, što pokazuje da se stvarni rak razvio od malignih promjena INP-a. U ovoj fazi, razina PSA u krvi obično počinje rasti – što je još jedan znak da se invazivni rak prostate razvija.

Kako se rak razvija iz stanice prostate, kada se gledaju pod mikroskopom, raniji manje agresivni slični su normalnom tkivu. Kako rak postaje agresivniji i potencijalno opasan, te se sličnosti progresivno gube. Taj je proces poznat kao “de-diferencijacija” i u potpunosti ga je opisao patolog dr. Gleason. Uzorak tkiva prostate razlaže se na stupnjeve tzv. “Gleasonovom metodom” prema obliku, veličini i strukturi stanica u uzorku. Ocjene su od 1 do 5 – što je veći broj, to je rak opasniji.

Budući da se stanice ne pojavljuju ujednačene preko uzorka tkiva, obično se procjenjuju dva najistaknutija područja, a dvije su ocjene dodane zajedno kako bi se dobilo ono što je poznato kao “Gleasonov rezultat”. Liječnici ga mogu koristiti za procjenu rizika od progresije kod svojih pacijenata. Što je veći rezultat (od 2-10), to je potencijalno opasniji rak u smislu širenja na kosti i limfne čvorove. Jednom kada su stanice raka prostate razvile sposobnost da upadnu u tkivo, one se u početku šire lokalno unutar žlijezde i potom počnu upasti kapsulu koja okružuje žlijezdu. Mali tumori mogu se otkriti samo ispitivanjem biopsije očito normalne žlijezde pod mikroskopom dok se veći tumori često se mogu osjećati kao čvrsti čvorovi tijekom pregleda kroz stražnji prolaz (rektum), poznat kao digitalni rektalni pregled.

U početku, rak se lokalno širi tkivima oko prostate, poput mjehurića. Na kraju, međutim, može se proširiti na udaljenijim mjestima, poput kostiju. Mehanizmi kojima stanice raka stječu životnu opasnu sposobnost širenja (metastaze) trenutno su predmet intenzivnog proučavanja. Razvoj nove opskrbe krvlju naziva se “angiogeneza”, a inhibitori angiogeneze, koji uključuju nepoznat lijek talidomid, kao i novije sredstvo kao što je Avastin (bevacizumab), daju vrlo obećavajuću nadu na putu liječenja raka prostate; međutim, nijedna od njih nije odobrena za kliničku upotrebu kod muškaraca s karcinomom prostate.

Svaka od glavnih bolesti prostate se može liječiti, pa čak i rak prostate, no ako budete dugo čekali na liječenje, niti kirurgija ni radioterapija neće biti, u konačnici, uspješna. Kod BPH-a, nekoliko je studija potvrdilo da postoji razina sekundarne štete na mjehuru uzrokovanu opstrukcijom, nakon čega potpuni oporavak postaje manje vjerojatan. A ako prostatitis postane kroničan, često su potrebni ponovljeni i dugotrajni postupci liječenja.

Može li se rak prostate spriječiti?

Naravno, ne možete mijenjati svoju dob, podrijetlo ili rasu (to su ”nepromijenjivi čimbenici”). Međutim, identificirani su i neki drugi čimbenici rizika za rak prostate, nad kojima možete imati neki utjecaj – čimbenici kao što su načina života, prehrana i vježbanje (pogledajte Alternativne metode liječenja bolesti prostate). Osim toga, različiti dodaci prehrani, kao što su likopeni, mogu pružiti određenu zaštitu u prevenciji. Zemljopisno, rak prostate postaje sve češći, a Norveška i Švedska imaju najveće stope smrtnosti od bolesti raka prostate. Ova činjenica ukazuje na dva daljnja moguća promjenjiva čimbenika rizika – nizak vitamin D i nisku izloženost sunčevoj svjetlosti koja sama pomaže tijelu da proizvodi vitamin D. Ovaj dokaz pruža dobar izgovor za redovite zimske praznike na suncu!

Kao što je već spomenuto, karcinom prostate karakterizira abnormalno prekomjeran rast stanica prostate. Budući da znanstvenici razotkrivaju korake koji su uključeni u razvoj ovog abnormalnog staničnog porasta, moguće je, a doista i vjerojatnije, da ćemo jedan dan moći intervenirati da spriječimo najranije faze bolesti.

Niz spojeva koji imaju ovaj potencijal trenutačno se istražuju radi djelotvornosti i sigurnosti. Jedan od problema je u tome što je znatno teže (i skupo) dokazati da je određeni lijek ili vitamin sposoban spriječiti bolest nego dokazati da se može izliječiti određeni problem nakon što se razvio. Budući da nikada nismo sigurni tko će razviti lijek za bolest kao što je rak prostate, vrlo velik broj pojedinaca mora biti proučavan dugi niz godina (5, 10 ili čak 15) prije nego što budemo sigurni da lijek može sigurno i učinkovito spriječiti nastale bolesti.

Lijek Proscar (finasterid) je ocijenjen zbog svoje preventivne aktivnosti. Izvještaj je pokazao da se 25% manje slučajeva raka prostate dogodilo kod muškaraca liječenih Proscarom u dozi od 5 mg dnevno. Iznenađujuće, međutim, oni karcinomi koji su se pojavili činili su se agresivniji u prirodi nego oni koji su se dogodili kod muškaraca koji nisu liječeni Proscarom. Iz tog razloga, Proscar nije odobren za uporabu kao preventivno sredstvo.

Druga velika studija, poznata kao REDUCE, ispitala je lijek koji djeluje slično Proscaru, odnosno Avodart (dutasterid). Otkrila je da je vjerojatnost dobivanja raka prostate bila manja za 23% kod muškaraca koji su uzimali dutasterid tijekom 4 godine u usporedbi s muškarcima koji su uzimali placebo (lažne lijekove). Još jednom, ipak, bilo je zabrinutosti zbog vrlo malog povećanja broja agresivnih karcinoma u skupini koja je primala dutasterid. Zbog toga niti Proscar ni Avodart nisu licencirani za prevenciju raka prostate. Nedavno su počeli s izvješćima koja sugeriraju da lijekovi koji snižavaju kolesterol poznati kao statini, kao što je Lipitor (atorvastatin), mogu ponuditi zaštitu u prevenciji od raka prostate, kao i bolesti srca. Ovo je zanimljivo, no tek treba biti potvrđeno. Bez sumnje će se pojaviti i drugi takozvani kemopreventivni agensi, budući da se provode još istraživanja.

Prostatitis

Prostatitis je bolest koja pogađa prostatu, odnosno, ona je upala prostate koju uzrokuje bakterija. Svaka četvrta bolest koja pogađa muški urogenitalni sustav, dijagnosticira se kao prostatitis. To je vrlo neugodna upala koja može postati značajan problem ako iz akutne prijeđe u kroničnu. Tada je njeno liječenje mnogo dugotrajnije i teže, a može se proširiti i na druge organe.

Od upale prostate obolijevaju uglavnom muškarci srednje dobi. Iako ova bolest nije toliko česta, jer napada tek jednog od 2000 muškaraca i to uglavnom starijih, koji već imaju problema s povećanom prostatom, problemu u svakom slučaju treba pristupiti ozbiljno. Bolest u većem broj slučajeva uzrokuje Escherichia Coli, koja je i inače česti uzrok bakterijskih infekcija mokraćnih puteva. A kako se upala ne bi razvila, potrebno je što prije postaviti dijagnozu i započeti liječenje.

Uzroci prostatitisa

Kao što smo rekli, najčešći uzročnik ove bolesti su bakterije iz probavnog trakta koje igrom slučaja, često lošom higijenom, uđu u mokraćovod i izazovu upalu. Uz E.coli, kao najčešćeg uzročnika, krivci mogu biti i proteus, pseudomonas i mnoge druge bakterije. Ipak, postoje i druge okolnosti koje mogu dovesti do upale prostate.

Kronične upale često su posljedica upala susjednih organa, primjerice sluznice mokraćnog mjehura, što se proširi na prostatu. Infekcija može uslijediti i spolno prenosivom bolesti, ali i mnogim drugim slučajevima koji pogoduju razvoju bakterija, na primjer, predugim zadržavanjem mokraće u mjehuru, rijetkom ejakulacijom, infekcijom uslijed obavljanja pregleda ili biopsija, ozljedama prostate i slično.

Infekcija se može razviti i padom imuniteta, odnosno poremećajem imunološkog sustava, ali i poremećajem živčanog sustava.

Simptomi prostatitisa

Prostatitis ima slične simptome kao i svaka druga upala. To su slabost u tijelu, povišena ili čak jako visoka temperatura, groznica i bolovi, pogotovo u području spolnih organa. Ako je infekcija zahvatila urinarni trakt, prvi simptomi su osjećaj peckanja pri mokrenju i neugodna bol za vrijeme i nakon mokrenja. Budući da se tijekom upale prostata poveća, mokrenje često bude otežano, a time i učestalo.

Kako infekcija napreduje, tako bolovi postaju sve jači. Iz područja oko spolnih organa širi se na prepone, trbuh i donji dio leđa, što često znači da infekcija zahvaća i bubrege. Nelagoda u penisu u testisima se pojačava, čak i dok se ne mokri, a simptomi nalik gripi postaju sve izraženiji.

Ako se upala prostate zanemari, ona vrlo brzo može postati kronična. Neadekvatno liječenje može dovesti do zagnojavanja prostate koja na kraju može i prsnuti, pa time infekciju proširiti i na mokraćnu cijev te izazvati tešku infekciju ostatka urinarnog trakta.

Liječenje prostatitisa

Budući da je ovoj bolesti najčešće uzročnik bakterija, ona se u većini slučajeva ne može izliječiti bez upotrebe antibiotika. Lijekovi se uvijek uzimaju i doziraju uz preporuku liječnika. Ako je infekcija izazvala simptome visoke temperature, onda je potrebno uzimati i tablete za snižavanje temperature, a po potrebi i analgetike. Vrlo je važno početi s liječenjem u ranim stadijima upale, kako se ne bi pretvorila u kronični problem.

Uz konvencionalne lijekove, izlječenje se može pospješiti i nekim prirodnim preparatima kao što je Regen50. Također, njihova upotreba idealna je za prevenciju upala, što se posebno preporučuje osobama koje su ili sklone upalama ili već boluju od kroničnog prostatitisa, pa žele smanjiti mogućnost njenog razvitka.

Glavni borac protiv upala prostate je pravilna prehrana. Preporučuje se redovita konzumacija graha, jezgričastog voća, posebno nara, soje, lisnatog povrća, poput kelja, cvjetače i prokulica, raznih sjemenki, poglavito lana i kurkume. Posebno je važno uzimanje hrane bogate cinkom, jer cink i inače odlično djeluje na probleme s prostatom, a pojačati treba i uzimanje beta karotena i vitamina C i E.

Za liječenje i sprječavanje upala važne su i omega 3 masne kiseline, koje se nalaze u plavoj ribi, a koje jačaju imunitet i štite organizam od infekcija. Također, preporučuje se redovita konzumacija zelenog čaja, ali i obične vode, koja će izazivati mokrenje i spriječiti razvoj bakterija u mokraćnom sustavu.

Uz zdravu prehranu, važna je i redovita tjelovježba. Ona će poticati cirkulaciju, važnu za zdravlje prostate. I redovita ejakulacija jednako je važna, budući da izbacivanje sjemena, kao i mokraće, sprječava razvoj bakterija u testisima.

Prevencija bolesti puno je bolja od njenog liječenja, ipak, ako osjetite već prve simptome upale prostate, svakako potražite pomoć liječnika i ne dopustite da se bolest razvije u kroničnu tegobu.

Benigna prostatična hiperplazija (BPH)

Skoro polovica muškaraca starijih od 65 godina ima ili urinarne simptome ili smanjen protok urina zbog benigne hiperplazije prostate (BPH). BPH je okarakteriziran benignom (ne kancerogenom) eksplozijom stanica prostate, čime se središnji dio prostate progresivno povećava. Rezultat je da dio uretre koji je okružen prostatom postaje sužen. Time se smanjuje protok mokraćnog mjehura i čovjek pronalazi da mu mlaz urina postaje slabiji te da mu je teško isprazniti mjehur. Ovi simptomi mogu značajno ugroziti kvalitetu života.

Kao odgovor na sve veću opstrukciju, mišićna stjenka mjehura se zgusnula i jača. Slijedom toga, pritisak unutar mjehura potreban za proizvodnju mokraćnog toka mora se povećati kako bi se prevladao učinak opstrukcije; ovaj visoki tlak uzrokuje stvaranje vrećica ili “divertikula”. Rjeđe, podignuti pritisak rezultira onim što se naziva “povratni tlak” na bubrezima, uzrokujući probleme s bubrezima.

Ako se BPH ne liječi, može se razviti kronično zadržavanje mokraće (karakterizirano masnim prekomjernim mokraćnim mjehurom) ili akutno zadržavanje mokraće (nagla nemogućnost prolaska urina, s bolnom prekomjernom cirkulacijom mokraćnog mjehura). U svakom slučaju, uobičajen je odlazak u bolnicu, kateterizacija i često kirurgija prostate.

Rizik od oboljevanja

Nedavno provedene studije su pojasnile čimbenike rizika vezane uz povećanu vjerojatnost razvoja komplikacija BPH. Što je veća prostata (što se procjenjuje pomoću digitalnog rektalnog pregleda i ultrazvuka), to je veći rizik od oboljevanja. Slično, rizik se povećava kod onih muškaraca s PSA razinom iznad 1,4 ng / mL. Zapravo, što je veći PSA (pod uvjetom da karcinom prostate nije prisutan), to je veći rizik zadržavanja. Također je veća vjerojatnost da će se razviti komplikacije u muškaraca čiji urin teče polagano i onih koji imaju relativno veliku količinu urina u mjehuru nakon pokušaja mokrenja. Iako ne pate svi od progresivnog pogoršanja, u većini slučajeva simptomi postupno postaju gori tijekom vremena i na kraju se razvijaju komplikacije.

Kako se BPH dijagnosticira?

Spektar simptoma koji su povezani s BPH-om zajednički su poznati kao simptomi donjeg urinarnog trakta (LUTS, kratko). Simptomi BPH-a preklapaju se s onima drugih simptoma, tako da vaš početni pregled mora biti temeljit.

Vaš liječnik će vas ispitati o vašem općem zdravlju i simptomima. Da biste sustavno procijenili simptome, možete postaviti pitanja koja se odnose na sustav bodovanja. Bit ćete ispitani i o drugim bolestima, kao što su dijabetes i hipertenzija, te koje lijekove uzimate.

Fizički pregled i digitalni rektalni pregled

Liječnik će vam provesti digitalni rektalni pregled kako bi dobio točne informacije o veličini i konzistenciji vaše prostate. Također će ispitati i trbuh kako bi provjerio da li je vaš mjehur proširen tako da se može osjetiti (ako je moguće, to je znak da možda zadržavate urin). Vaš liječnik može također procijeniti vaš živčani sustav, kao što je testiranje mišića i osjeta u području oko i između skrotuma i anusa, jer neki poremećaji živčanog sustava, kao što su Parkinsonova bolest ili problemi kralježnične moždine, mogu sličiti na simptomima sličnim onima kao kod BPH.

Budući da je čest visok krvni tlak (hipertenzija), krvni tlak može se mjeriti i kao dio općeg zdravstvenog pregleda.

Test urina

Kao što infekcija mokraćnog sustava može uzrokovati simptome kao što je povećana potreba za mokrenjem, uzorak urina bit će provjeren zbog znakova bakterijske infekcije ili krvi. Mokraća se također može rutinski testirati na prisutnost šećera, što je znak dijabetesa te za maligne stanice nastale uslijed mokraćnog mjehura, uretera ili raka bubrega.

Krvni testovi

Vrlo mali dio muškaraca ima bubrežne probleme kao posljedicu BPH-a. Procjenom količine tvari koja se zove kreatinin u krvi, vaš će liječnik moći provjeriti jesu li vaši bubrezi pod utjecajem povratnog tlaka.

Razina šećera u krvi također može biti testirana kako bi provjerili da nemate dijabetes, jer to također može biti uzrok čestog mokrenja.

Količina PSA se također može izmjeriti. PSA je marker koji ukazuje na oštećenja prostate, često nastali kao rezultat raka prostate, ali ponekad i kao rezultat BPH-a. Zapravo, što je veća prostata, to je veći vaš PSA. Ako je vaša razina PSA povećana, možda će vam liječnik preporučiti biopsiju prostate tako da se može isključiti rak prostate. Kao što je već spomenuto, vaša razina PSA također daje grubu naznaku vaše veličine prostate, a to može utjecati na rizik da razvijete zadržavanje mokraće i pruži informacije o vjerojatnom uspjehu različitih opcija liječenja.

Test protoka urina

Mjerenjem brzine protoka urina, vaš urolog može također dobiti korisne informacije. Za ovaj test morat ćete mokriti (privatno) u zdjelu specijaliziranog dijela medicinske opreme poznate kao mjerač protoka.

Ultrazvuk za mjerenje urina ostavljenih u mokraćnom mjehuru

Ultrazvuk može dati liječniku ideju o teškoj opstrukciji i koliko dobro možete reagirati na određene vrste liječenja. Postupak je vrlo sličan onome koji se koristi za trudnice. Visokofrekventni zvučni valovi emitiraju se iz sonde koja se prenosi preko vašeg trbuha, a odjeci stvaraju sliku koja se može vidjeti na računalnom monitoru.

Manje uobičajeni testovi

Ovisno o rezultatima već opisanih testova, vaš urolog možda želi izvršiti daljnja ispitivanja. Urodinamička mjerenja izrađuju se pomoću malog katetera koji je umetnut kroz mokraćnu cijev, kroz penis, u mokraćni mjehur. Mjerenjem tlaka unutar mokraćnog mjehura vaš urolog može utvrditi da li su simptomi posljedica opstrukcije BPH-a ili su rezultat samog mokraćnog mjehura koji ne radi ispravno. Ovaj test je neugodan, no ne i bolan, i traje oko 20 minuta. Trebate piti dodatne tekućine nakon testiranja kako biste smanjili rizik od kasnijih infekcija mokraćom.

Transrectal ultrasonography (TRUS) se koristi za vizualizaciju prostate, mjerenje proporcija i pomoć u vođenju igle biopsije kada postoji mogućnost raka prostate.

Liječenje

BPH se najčešće liječi lijekovima ili operacijom. Neki muškarci s blagim simptomima odlučuju se za aktivni nadzor, što uključuje praćenje njihovog stanja kako bi se svako pogoršanje moglo brzo prepoznati i liječiti.

Postoje i nekoliko “minimalno invazivnih” alternativa.

Liječenje lijekovima – Može se preporučiti ako su simptomi umjereni, iako može biti i korisno kod težih simptoma.

Operacija – Određene komplikacije BPH-a, kao što su problemi s bubrezima, zadržavanje mokraćnog mjehura ili kamenje unutar mokraćnog mjehura, čine operaciju prikladnijom opcijom.

Postoje dvije glavne skupine lijekova koji su propisani za BPH:

  1. alfa-blokatori
  2. 5-alfa-reduktaze inhibitori

Alfa-blokatori rade na princip da pomažu u opuštanju mišića na vrhu mokraćnog mjehura i prostate. Smanjujući pritisak na mokraćnu cijev, oni pomažu u prevladavanju opstrukcije i tako povećavaju protok mokraće.

Rezultati dostupni iz dosadašnjih istraživanja pokazuju da do 60% muškaraca smatra da se njihovi simptomi značajno poboljšavaju u prva 2-3 tjedna liječenja alfa-blokatorom. Ova vrsta lijeka ne liječi BPH, već samo pomaže ublažiti neke od simptoma.

Nuspojave koje se najčešće pojavljuju su umor, vrtoglavica i glavobolja, koje utječu na jednog od deset muškaraca.

Inhibitori 5-alfa-reduktaze djeluju na taj način da blokiraju pretvorbu testosterona u drugu supstancu, DHT (dihidrotestosteron), za koju se zna da ima ključnu ulogu u rastu prostate.

Do sada najviše su se testirali inhibitori 5-alfa-reduktaze Proscar i Avodart. Za razliku od alfa-blokatora, čini se da Proscar i Avodart mogu u određenoj mjeri preokrenuti stanje, osobito ako je prostata znatno povećana, tako da njihova upotreba može smanjiti vjerojatnost da ćete razviti akutnu bolest zadržavanje mokraće i eventualno zatrebati operaciju.

Čini se da ti lijekovi funkcioniraju bolje kod bolesnika s većim prostatskim žlijezdama, ali može potrajati i do šest mjeseci da bi bili učinkoviti. Važno je smanjiti PSA vrijednost za oko 50%, pa bi to trebalo uzeti u obzir prilikom praćenja karcinoma prostate. Jedan od načina za to je udvostručavanje PSA vrijednosti dobivenog kada pacijent uzima Avodart ili Proscar.

Glavne nuspojave ovih sredstava su smanjeni seksualni nagon i poteškoće u održavanju/postizanju erekcije; čini se da utječu na oko 3-5 muškaraca u svakih 100 slučajeva. Postoji i mala vjerojatnost od oko 1% ili manje, da biste mogli osjetiti nježnost i oticanje oko bradavica. Ovi simptomi obično nestaju ako se liječenje zaustavi.

Izliječite i prevenirajte bolesti prostate >