Što je to Benigna hiperplazija prostate (BPH) ?

Skoro polovica muškaraca starijih od 65 godina ima ili urinarne simptome ili smanjen protok urina zbog benigne hiperplazije prostate (BPH)Benigna hiperplazija prostate (BPH) je okarakterizirana benignom (ne kancerogenom) eksplozijom stanica prostate, čime se središnji dio prostate progresivno povećava. Rezultat je da dio uretre koji je okružen prostatom postaje sužen. Time se smanjuje protok mokraćnog mjehura i čovjek pronalazi da mu mlaz urina postaje slabiji te da mu je teško isprazniti mjehur. Ovi simptomi mogu značajno ugroziti kvalitetu života.

Kao odgovor na sve veću opstrukciju, mišićna stjenka mjehura se može zgusnuti. Slijedom toga, pritisak unutar mjehura potreban za proizvodnju mokraćnog toka mora se povećati kako bi se prevladao učinak opstrukcije; ovaj visoki tlak uzrokuje stvaranje vrećica ili “divertikula”. Rjeđe, podignuti pritisak rezultira onim što se naziva “povratni tlak” na bubrezima, uzrokujući probleme s bubrezima.

Ako se benigna hiperplazija prostate (BPH) ne liječi, može se razviti kronično zadržavanje mokraće (karakterizirano masnim prekomjernim mokraćnim mjehurom) ili akutno zadržavanje mokraće (nagla nemogućnost prolaska urina, s bolnom prekomjernom cirkulacijom mokraćnog mjehura). U svakom slučaju, uobičajen je odlazak u bolnicu, kateterizacija i često kirurgija prostate.

Rizik od oboljevanja

Nedavno provedene studije su pojasnile čimbenike rizika vezane uz povećanu vjerojatnost razvoja komplikacija benigne hiperplazije prostate (BPH). Što je veća prostata (što se procjenjuje pomoću digitalnog rektalnog pregleda i ultrazvuka), to je veći rizik od oboljevanja. Slično, rizik se povećava kod onih muškaraca s PSA razinom iznad 1,4 ng / mL. Zapravo, što je veći PSA (pod uvjetom da karcinom prostate nije prisutan), to je veći rizik zadržavanja. Također je veća vjerojatnost da će se razviti komplikacije u muškaraca čiji urin teče polagano i onih koji imaju relativno veliku količinu urina u mjehuru nakon pokušaja mokrenja. Iako ne pate svi od progresivnog pogoršanja, u većini slučajeva simptomi postupno postaju gori tijekom vremena i na kraju se razvijaju komplikacije.

Kako se Benigna hiperplazija prostate (BPH) dijagnosticira?

Spektar simptoma koji su povezani s benignom hiperplazijom prostate (BPH) zajednički su poznati kao simptomi donjeg urinarnog trakta (LUTS, kratko). Simptomi benigne hipreplazije prostate (BPH) preklapaju se s onima drugih simptoma, tako da vaš početni pregled mora biti temeljit.

Vaš liječnik će vas ispitati o vašem općem zdravlju i simptomima. Da biste sustavno procijenili simptome, možete postaviti pitanja koja se odnose na sustav bodovanja. Bit ćete ispitani i o drugim bolestima, kao što su dijabetes i hipertenzija, te koje lijekove uzimate.

Fizički pregled i digitalni rektalni pregled

Liječnik će vam provesti digitalni rektalni pregled kako bi dobio točne informacije o veličini i konzistenciji vaše prostate. Također će ispitati i trbuh kako bi provjerio da li je vaš mjehur proširen tako da se može osjetiti (ako je moguće, to je znak da možda zadržavate urin). Vaš liječnik može također procijeniti vaš živčani sustav, kao što je testiranje mišića i osjeta u području oko i između skrotuma i anusa, jer neki poremećaji živčanog sustava, kao što su Parkinsonova bolest ili problemi kralježnične moždine, mogu sličiti na simptomima sličnim onima kao kod benigne hiperplazije prostate (BPH).

Budući da je čest visok krvni tlak (hipertenzija), krvni tlak može se mjeriti i kao dio općeg zdravstvenog pregleda.

Test urina

Kao što infekcija mokraćnog sustava može uzrokovati simptome kao što je povećana potreba za mokrenjem, uzorak urina bit će provjeren zbog znakova bakterijske infekcije ili krvi. Mokraća se također može rutinski testirati na prisutnost šećera, što je znak dijabetesa te za maligne stanice nastale uslijed mokraćnog mjehura, uretera ili raka bubrega.

Krvni testovi

Vrlo mali dio muškaraca ima bubrežne probleme kao posljedicu benigne hiperplazije prostate (BPH). Procjenom količine tvari koja se zove kreatinin u krvi, vaš će liječnik moći provjeriti jesu li vaši bubrezi pod utjecajem povratnog tlaka.

Razina šećera u krvi također može biti testirana kako bi provjerili da nemate dijabetes, jer to također može biti uzrok čestog mokrenja.

Količina PSA se također može izmjeriti. PSA je marker koji ukazuje na oštećenja prostate, često nastali kao rezultat raka prostate, ali ponekad i kao rezultat benigne hiperplazije prostate (BPH). Zapravo, što je veća prostata, to je veći vaš PSA. Ako je vaša razina PSA povećana, možda će vam liječnik preporučiti biopsiju prostate tako da se može isključiti rak prostate. Kao što je već spomenuto, vaša razina PSA također daje grubu naznaku vaše veličine prostate, a to može utjecati na rizik da razvijete zadržavanje mokraće i pruži informacije o vjerojatnom uspjehu različitih opcija liječenja.

Test protoka urina

Mjerenjem brzine protoka urina, vaš urolog može također dobiti korisne informacije. Za ovaj test morat ćete mokriti (privatno) u zdjelu specijaliziranog dijela medicinske opreme poznate kao mjerač protoka.

Ultrazvuk za mjerenje urina ostavljenih u mokraćnom mjehuru

Ultrazvuk može dati liječniku ideju o teškoj opstrukciji i koliko dobro možete reagirati na određene vrste liječenja. Postupak je vrlo sličan onome koji se koristi za trudnice. Visokofrekventni zvučni valovi emitiraju se iz sonde koja se prenosi preko vašeg trbuha, a odjeci stvaraju sliku koja se može vidjeti na računalnom monitoru.

Manje uobičajeni testovi

Ovisno o rezultatima već opisanih testova, vaš urolog možda želi izvršiti daljnja ispitivanja. Urodinamička mjerenja izrađuju se pomoću malog katetera koji je umetnut kroz mokraćnu cijev, kroz penis, u mokraćni mjehur. Mjerenjem tlaka unutar mokraćnog mjehura vaš urolog može utvrditi da li su simptomi posljedica opstrukcije BPH-a ili su rezultat samog mokraćnog mjehura koji ne radi ispravno. Ovaj test je neugodan, no ne i bolan, i traje oko 20 minuta. Trebate piti dodatne tekućine nakon testiranja kako biste smanjili rizik od kasnijih infekcija mokraćom.

Transrectal ultrasonography (TRUS) se koristi za vizualizaciju prostate, mjerenje proporcija i pomoć u vođenju igle biopsije kada postoji mogućnost raka prostate.

Liječenje Benigne hiperplazije prostate (BPH)

Benigna hiperplazija prostate (BPH) se najčešće liječi lijekovima ili operacijom kad su u pitanju teški simptomi. Dosta muškaraca s blagim i umjerenim simptomima odlučuju se za specijalizirane prirodne dodatke prehrani (npr. REGEN50) i za aktivni nadzor liječnika, što uključuje praćenje njihovog stanja kako bi se svako pogoršanje moglo brzo prepoznati i liječiti.

Postoje i nekoliko “minimalno invazivnih” alternativa:

  1. Terapija specijaliziranim, prirodnim dodacima prehrani (npr. REGEN50) – Preporučuje se u najvećem broju slučajeva kad se radi o blagim i umjerenim simptomima. Pogotovo zbog svoje neškodljivosti i širokog spektra pozitivnog djelovanja na organizam.
  2. Liječenje lijekovima (npr. Proscar i Avodart) – Može se preporučiti ako su simptomi umjereni, iako može biti i korisno kod težih simptoma.
  3. Operacija – Određene komplikacije benigne hiperplazije prostate (BPH), kao što su problemi s bubrezima, zadržavanje mokraćnog mjehura ili kamenje unutar mokraćnog mjehura, čine operaciju prikladnijom opcijom.

POVEĆANA PROSTATA

 

Postoje dvije glavne skupine lijekova koji su propisani za benignu hiperplaziju prostate (BPH):

  1. alfa-blokatori
  2. 5-alfa-reduktaze inhibitori

Alfa-blokatori rade na princip da pomažu u opuštanju mišića na vrhu mokraćnog mjehura i prostate. Smanjujući pritisak na mokraćnu cijev, oni pomažu u prevladavanju opstrukcije i tako povećavaju protok mokraće.

Rezultati dostupni iz dosadašnjih istraživanja pokazuju da do 60% muškaraca smatra da se njihovi simptomi značajno poboljšavaju u prva 2-3 tjedna liječenja alfa-blokatorom. Ova vrsta lijeka ne liječi benignu hiperplaziju prostate (BPH), već samo pomaže ublažiti neke od simptoma.

Nuspojave koje se najčešće pojavljuju su umor, vrtoglavica i glavobolja, koje utječu na jednog od deset muškaraca.

Inhibitori 5-alfa-reduktaze djeluju na taj način da blokiraju pretvorbu testosterona u drugu supstancu, DHT (dihidrotestosteron), za koju se zna da ima ključnu ulogu u rastu prostate.

Do sada najviše su se testirali inhibitori 5-alfa-reduktaze Proscar i Avodart. Za razliku od alfa-blokatora, čini se da Proscar i Avodart mogu u određenoj mjeri preokrenuti stanje, osobito ako je prostata znatno povećana, tako da njihova upotreba može smanjiti vjerojatnost da ćete razviti akutnu bolest zadržavanja mokraće i eventualno zatrebati operaciju.

Čini se da ti lijekovi funkcioniraju bolje kod bolesnika s većim prostatskim žlijezdama, ali može potrajati i do šest mjeseci da bi bili učinkoviti. Važno je smanjiti PSA vrijednost za oko 50%, pa bi to trebalo uzeti u obzir prilikom praćenja karcinoma prostate. Jedan od načina za to je udvostručavanje PSA vrijednosti dobivenog kada pacijent uzima Avodart ili Proscar.

Glavne nuspojave ovih lijekova su smanjeni seksualni nagon i poteškoće u održavanju/postizanju erekcije; čini se da utječu na oko 3-5 muškaraca u svakih 100 slučajeva. Postoji i mala vjerojatnost od oko 1% ili manje, da biste mogli osjetiti nježnost i oticanje oko bradavica. Ovi simptomi obično nestaju ako se liječenje zaustavi.

S druge strane, ako se radi o blagim ili umjerenim simptomima, svakako se preporučuje uzeti početnu terapiju specijaliziranih i učinkovitih, prirodnih dodataka prehrani jer ne izazivaju nuspojave poput nekih lijekova za benignu hiperplaziju prostate (BPH) već suprotno, djeluju i na poboljšanje erektilne funkcije, povećanje seksualne želje (libida), vitalnost i urinarnu funkciju (npr. REGEN50).
 

 

Izliječite i prevenirajte bolesti prostate >